Adil-beg Zulfikarpašić - Biografija
Vakif Bošnjačkog instituta - Fondacija Adil Zulfikarpašić
 
Adil Zulfikarpašić je potomak stare bosanske plemičke porodice - bega Čengića. Rodio se u Foči 23. decembra, 1921.g., od oca Husein-bega i majke Zahida-hanume Čengić. Otac mu je bio veleposjednik, vlasnik najvećeg kompleksa šuma u Bosni i Hercegovini, dvadeset i pet godina gradonačelnik Foče i član Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil Zulfikarpašić je odgojen u intelektualnoj i patrijahalno-vjerskoj sredini, u okruženju koje je uvjetovalo njegov veoma rani interes za izgradnju pravednijeg društvenog poretka. Tako da on, već kao gimnazijalac, sa šesnaest godina, pristupa komunističkoj omladini, da bi ubrzo bio primljen i u Komunističku partiju Jugoslavije. Godine 1937. isključen je iz fočanske gimnazije, zbog sudjelovanja u organizaciji štrajka u lokalnoj drvnoj industriji. Godine 1939. dolazi u sukob sa Partijom, pošto se opredjelio za gledišta književnika-komuniste Miroslava Krleže, kojeg je partijsko vodstvo isključilo zbog "idejnih skretanja". Zbog toga Adila Zulfikarpašića isključuju iz Partije. Pred Drugi svjetski rat vraćen je u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Foči i Sarajevu. Godine 1941. upisuje se na Visoku ekonomsku školu u Beogradu. Početak rata zatiče ga u Foči. Tu počinje raditi na formiranju partizanskog odreda. Nakon izvjesnog vremena upućen je u Sarajevo na antifašistički rad. Ujesen 1941. prelazi u Kalinovački partizanski odred radi političkog rada sa omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni odred "Zvijezda" kod Vareša.
U februaru 1942. godine Adila Zulfikarpašića su u Sarajevu uhapsile ustaše i nakon teškog mučenja osude na smrt. Zbog ugledne porodice i činjenice da su mu brata zaklali četnici pomilovan je na dvadeset godina robije. Kaznu je izdržavao u Zenici, pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim ga transportuju u Lepoglavu. Putem uspijeva pobjeći. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim u Jajce, gdje formira Višu partijsku školu. Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za šefa personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom komitetu u Mostaru. Pred kraj rata premješten je u oslobođeno Sarajevo, da do dolaska vlade pradstavlja civilnu vlast.
U prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine postavljen je za pomoćnika ministra trgovine. Doskora uviđa kako kod vodećeg komunističkog sloja umjesto idealizma ranih godina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugodnim životom. Gubi vjeru u mogućnost zavođenja socijalne pravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarnošću i živjeti u "sigurnosti" državne elite, ili sve napustiti i početi život iznova, izvan zemlje za koju se borio.