Adil-beg Zulfikarpašić - Biografija
Vakif Bošnjačkog instituta - Fondacija Adil Zulfikarpašić

Odlučuje sve raskinuti i otići u emigraciju. Početkom februara 1946. bježi u Italiju, u Trst, gdje dobiva politički azil. Odatle odlazi u Rim. Izdržavala ga je neko vrijeme rodbina iz Turske. U oktobru 1946. prelazi u Austriju. U Insbruku i Gracu studira političke nauke. Za jednu američku novinsku agenciju piše članke o marksizmu.
Godine 1954. prelazi u Švicarsku. Tu počinje svoju političku borbu za bošnjaštvo afirmiše se kao istaknuti predstavnik bošnjačke dijaspore. Pristupa Liberalnoj internacionali. Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i član Izvršnog komiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi u elitne političke i ekonomske krugove Evrope. Okuplja najuglednije Bošnjake muslimane u emigraciji i radi ne projektu stvaranja Bošnjačke demokratske organizacije.
Iz Švicarske Adil Zulfikarpašić održava tijesnu vezu sa Bečom, gdje je već djelovala novostvorena jezgra bošnjačke demokratske emigracije. U novinama hrvatskih iseljenika u Americi objavljuje brojne članke o Bosni. U Beču počinje 1960.g. izdavati političko-kulturni mjesečni časopis "Bosanski pogledi". Prve suradnike nalazi u nizu uglednih bošnjačkih intelektualaca i ličnosti iz javnog i političkog života predratne Jugoslavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, okupljajući muslimanske iseljenike širom svijeta, koji su pod utjecajem različitih nacionalnih i političkih struja u emigraciji bili sve više u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.
Godine 1963., s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i bošnjačkih demokratskih intelektualaca i političara, osniva u Stanstedu (Engleska), pokret nazvan Demokratska alternativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kao decentralizovane i demokratski uređene zajednice, s potpunom ravnopravnošću svih nacija. Godine 1964., sa demokratski orjentiranim Bošnjacima oko "Bosanskih pogleda" pokreće osnivanje Liberalnog saveza Bošnjaka. Na kongresu u Minhenu, kojemu Zulfikarpašić predsjedava, sudjeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja. Organizacija je najviše nastojala uspostaviti suradnju sa ljudima iz zemlje, ne ulazeći u strukture emigrantske politike.
U periodu od 1965. do 1976. razvija uspješnu aktivnost na poslovnom polju, ustanovivši vlastitu uvozno-izvoznu i finansijsku firmu. Mnogo putuje, kako u svojstvu poslovnog čovjeka tako i političara, te ima prilike susresti se sa brojnim znanstvenicima, umjetnicima i političarima iz inozemstva, zemlje i emigracije.